david

Memorandum su potpisali predsednik Beogradskog udruženja pčelara Stanko Rajić, i predsednik udruženja Leotar iz Trebinja Obrad Ninković. Saradnja dva udruženja predvidja i veće uključivanje žena pčelara u zajedničke projekte.
Hercegovina se smatra pčelarskim rajem, obzirom da na velikoj teritoriji nema industrije koja zagađuje životnu sredinu, priroda je čista, a teren obiluje sa preko 300 vrsta samoniklog medonosnog bilja.
Beogradski pčelarski tim činili su Stanko Rajić predsednik BUP-a, David Mardešić ispred kompanije Mad Med i Srdjan Stanković iz organizacije Supernatural, posetili su i kancelariju konzulata Republike Srbije u Trebinju, gde su sa gospođom Radmilom Bujaković razgovarali o što većoj saradnji našeg naroda sa obe strane Drine.
Održano je i predavanje gde je predstavljen beogradski pčelinjak pored Silosa, budući razvoj istog, a pričalo se i o kvalitetu beogradskog meda i analizama koje su potvrdile da je med iz grada ekstra kvaliteta.
Ova saradnja nagoveštava početak projekata iz oblasti urbanog pčelarstva, medonosnog bilja ali i podizanje svesti o važnosti najvažnijeg bića na planeti: pčele.
Udruženje pčelara iz Trebinja Leotar, organizovalo je za BUP i posetu Manastiru Tvrdoš, koji u veličanstvenom ambijentu uz masline i vinovu lozu neguje i pčelinjak sa preko 100 košnica.




Cimet se u ishrani koristi više hiljada godina. Bogat je gvožđem, kalcijumom, manganom, cinkom, bakrom – važnim mineralima za naše telo. Takođe, sadrži dosta vitamina K, C, B2, B6. Njegov specifičan miris i ukus ovog začina potiče od eteričnog ulja bogatog cinamaldehidom, jedinjenjem koje poseduje brojna lekovita svojstva. Otvorite našu teglicu u uživajte u aromi ovog sjajnog začina.

Cimet se u ishrani koristi više hiljada godina. Bogat je gvožđem, kalcijumom, manganom, cinkom, bakrom – važnim mineralima za naše telo. Takođe, sadrži dosta vitamina K, C, B2, B6. Njegov specifičan miris i ukus ovog začina potiče od eteričnog ulja bogatog cinamaldehidom, jedinjenjem koje poseduje brojna lekovita svojstva. Otvorite našu teglicu u uživajte u aromi ovog sjajnog začina.
Trigliceridi i loš holesterol
Snižava nivo ukupnog holesterola, lošeg holesterola i triglicerida, dok onaj “dobar” ostaje stabilan. Studije na životinjama pokazale su da je veoma uspešan cimet kao lek za visok pritisak. Osim što snižava nivo masti i lošeg holesterola, sprečava širenje gljivica. Nedavna istraživanja pokazala su da se cejlonski cimet može koristiti i kao dobra alternativa nasuprot konzervansima hrane koji se tradicionalno koriste. Naime, dragocena eterična ulja cimeta poseduju izuzetno antimikrobno dejstvo. Zbog obilja lekovitih svojstava, cimet cejlonski se ne preporučuje samo kao dodatak poslasticama već i u napicima koje svakodnevno konzumiramo. Za ovu priliku u ponudi imamo i kesice od 16gr sa cejlonskim cimetom. (link ka kesicama u biznis delu). Poznato je i njegovo blagotvorno dejstvo u slučaju anoreksije, raznih infekcija, bubrežnih kolika i krvarenja.
Prirodni lek protiv dijabetesa tipa 2
Kod osoba koje imaju dijabetes tip 2 , samo gram cimeta u prahu dnevno, odlično deluje na markere krvi. On sadrži obilje kompleksa katehina i epikatehina koji pomažu obolelima od ovog oboljenja jer regulišu nivo šećera u krvi. Istraživanja sa Harvarda su pokazala da on stimuliše receptore insulina i inhibira enzime koji pospešuju ćelijsko iskorišćenje glukoze. Insulin je ključni hormon za regulisanje metabolizma i korišćenje energije. Takođe, veoma je važan za transport šećera iz krvotoka u ćelije. Problem je što su mnogi ljudi otporni na njegovo dejstvo. Ovo stanje, poznato kao insulinska rezistencija, glavno je obeležje nekih ozbiljnih oboljenja. To su pre svega metabolički sindrom i dijabetes tipa 2. Dobra vest je da cejlonski cimet znatno može smanjiti insulinsku rezistenciju. Tako on pomaže ovom, veoma važnom hormonu da obavlja svoju funkciju i snizi nivo šećera u krvi.

Med i cimet
Naučna istraživanja, koja su obavljana širom sveta izmedju ostalog u Japanu, Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, pokazuju da med i cimet u kombinaciji imaju fantasticne lekovite moći kao što su regeneracija organizma, podizanje otpornosti organizma i slično. Svakako je utvrdjeno da med i cimet primenjen kao lek ima blagotvoran uticaj na celo telo čineći ga vitalnijim i snažnijim, a najnovije statistike potvrdjuju da bitno produžava i ljudski vek.
Izvori:
Cejlonski cimet kao lek za dijabetes | Zdrava i lepa
Encyclopedia Britannica – Cinnamon

„Pčelarenje je plemenito i isplativo zanimanje, ko počne njime da se bavi neće moći da ga ostavi“
Vodeći se ovom izrekom, David i Dario Mardešić, braća iz Beograda, uplovili su u pčelarske vode, pre četiri godine.
Mlađi brat Dario (26), došao je jednog dana sa Fakulteta (obojica studiraju Poljoprivredni) i oduševljeno pričao o pčelama i tako je svoj entuzijazam preneo i na Davida (29).
– Krenuli smo od nule. Samo smo razmišljali šta bismo mogli – počinju priču, za 24sedam, braća Mardešić.
U početku su imali pomoć kolege i mentora u Orašcu, a tu su sa njim i prve dve godine pčelarili, naučili zanat i osnovali svoju firmu “Mad med”. Onda su odlučili da pčele donesu u Beograd, sa jednom idejom vodiljom – razviti urbano pčelarstvo u srcu glavnog grada.
Za ovogodišnji Svetski dan pčela, 20 maja, krenuli su u akciju sa kolegama iz Beogradskog udruženja pčelara.
– Kako bismo privukli ljude, a posebno mlade, hteli smo da, po ugledu na svetske metropole, postavimo košnice u urbanim delovima grada, na zgradama, krovovima firmi, u baštama – priča David i dodaje da je bilo zainteresovanih, ali vrlo malo.
Smatraju da je, možda, najveći problem to što su pčelari, uglavnom, stariji ljudi, a malo mladih se uopšte interesuje za pčelarstvo.
Njih dvojica ističu da treba da se voli ovaj insekt, jedini koji proizvodi hranu koju jedu ljudi, da bi mogao da se baviš ovim poslom.
– Javljali su nam se ljudi, pristajali bi da im postavimo jednu do dve košnice u bašti, ali to bi bio problem u organizaciji, jer kad bi sve košnice bile tako raštrkane, teže bi bilo da se obilaze i da im se tako posveti pažnja – objašnjava David.
U međuvremenu su im se javili ljudi iz “Luke Beograd” i obezbedila im prostor, jer je u planu da ovde, svakako, bude izgrađen eko prostor, na području bivšeg “Žitomlina”.
– Trenutno, ovde imamo 30 košnica, ali je dogovor sa “Lukom Beograd” da se taj broj popne na oko 40. Imamo po košnici između 30.000 i 60.000 pčela, ali očekujemo da taj broj poraste – kaže naš sagovornik.
Mardešići sledeće godine očekuju prvi beogradski livadski med, koji će najpre biti poslat na laboratorijsku analizu, ali svakako misle da će biti zanimljivog ukusa.
– Pošto je ovde Dunav, uspeli smo da skupimo dosta medljikovca. Okolo ima puno drveća, Kalemegdan je na kilometar i nešto vazdušnom linijom i pčele mogu da ga posećuju. Očekujemo da vidimo kakav će biti beogradski med – kaže David i dodaje da očekuju da za godinu dana po košnici dobiju oko 20 kilograma beogradskog livadskog meda, što je iznad proseka u Srbiji.
Svesni su da će ljudi biti, možda, pomalo skeptični prema beogradskom medu, ali naglašavaju da je bitna razlika između gajenja pčela u gradu i selu to što u gradu nema direktnih zagađivača, kao što su pesticidi.
Braća podsećaju da se danas ceo svet bori protiv falsifikovanog meda.
– Uvoze se ogromne količine tog meda. Usavršili su tehnologiju pravljenja od sirupa. Problem je što samo komplikovane i skupe analize, a koje radi isključivo Hemijski fakultet, mogu da pokažu da li je određeni proizvod pravi med ili je šećerni sirup – ističe David.
Da su braća, pored toga što se brinu o pčelama, i verni konzumenti meda, pokazuje i to da, kako kažu, pojedu i do tegle meda na nedeljnom nivou.
– Dan mi počinje sa dve kašike meda i čašom vode – kaže David, ali naglašava da ni on nije, dok nisu počeli da se bave ovim poslom, u tim količinama jeo med.
Zašto pčele nestaju?
Odgovor nije jednostavan, a koliko je situacija ozbiljna govori činjenica da je Međunarodna unija za zaštitu prirode (IUCN) stavila pčele na Evropsku crvenu listu ugroženih vrsta kojima preti istrebljenje (European Red List).
Fenomen masovnog i misterioznog nestajanje pčela – Collony Collapse Disorder (CCD), koje se pojavilo u SAD-u 2006. godine i proširilo po svim razvijenim zemljama sveta, naučnici povezuju sa intenzivnom proizvodnjom biljnih monokultura, klimatskim promenama i upotrebom određenih pesticida. To je uticalo da Evropska komisija 1. decembra 2013. godine uvede delimičnu dvogodišnju zabranu primene sredstava za zaštitu bilja koja sadrže aktivne supstance imidakloprid, tiametoksam, klotiniadin (iz grupe neonikotinoida) i fipronil. Usled evidentnog oporavka pčelinjeg fonda, u decembru 2015. godine Evropska komisija produžava zabranu njihovog korišćenja. Trajnu zabranu upotrebe tri pesticida iz grupe neonikotinoida na otvorenom prostoru na osnovu preporuke Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA) izglasao je Evropski parlament 27. decembra 2018. godine. Primena ovog propisa u zemljama EU će stupiti na snagu u drugoj polovini 2019., a nadamo se da će isti propisi biti primenjeni i u Srbiji.
Upotreba insekticida prouzrokuje trovanja pčela, dok herbicidi uništavaju korove i prouzrukuju gubitak staništa za pčele. Biljna proizvodnja gde ne postoji niti jedna druga korovska biljka i cvet osim gajene biljne kulture, za pčele predstavlja pustinju. Round up (Glyphosate) kao najrasprostranjeniji totalni herbicid je u upotrebi preko 40 godina, a najviše se koristi u GMO proizvodnji soje, kukuruza, uljane repice i pamuka. Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i Međunarodna agencija za istraživanje kancera (IARC) 2015. godine svrstali su Round up u grupu A2 “verovatno kancerogen za ljude”.

Šta činimo da sačuvamo pčelu?
Postoje različiti mehanizmi i načini kako ekološki svesni pojedinici, organizacije i predstavnici vlasti nastoje da ukažu na ugroženost pčela i preduzmu konkretne akcije da je sačuvaju. Navedimo primer grupe građana Evropske unije koji su kroz instrument Inicijativa evropskih građana podneli Evropskoj komisiji predlog za zabranu upotrebe glifosata sa prikupljnih preko milion potpisa 25. januara 2017. Ili pak, da 20. maj obležavamo kao Svetski dan pčela, datum koji je Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala na predlog Pčelarskog saveza Slovenije. U svom drugom mandatu 2015. godine, američki predsednik Barak Obama, upoznat sa oprašivačkom krizom, godišnjim gubicima pčela od preko 40% ukupnog pčelinjeg fonda i pod pritiskom udruženih pčelara, poljoprivrednika, pobornika bezbedne hrane, ekologa i prikupljenih preko 4 miliona potpisa peticije, formira međuresorni tim zadužen za očuvanje zdravlja pčela i drugih oprašivača (2015 PHTF) koji donosi Nacionalnu strategiju o zdravlju pčela i Akcioni plan, a Kongres opredeljuje značajna sredstva namenjena smanjenju gubitika pčela i drugih oprašivača bilo kroz istraživanja, obnovu prirodnih staništa i dr. Istovremeno, na evropskom kontinentu, predstavnici partije Zelenih u Bundestagu, tj. u bašti Paul-Lebe-Hausa postavljaju nekoliko košnica i brendiraju med „Bundestagsblüte“. Takođe, ovih dana u Bavarskoj, partija Zelenih, pokrajinski Savez za zaštitu ptica i Ekološka demokratska stranka uspevaju pod sloganom „Raznolikost vrsta – Sačuvajmo pčele“ sakupiti skoro milion i osamstotina hiljada potpisa za održavanje referenduma kojim bi se u narednih pola godine prihvatio zakon o očuvanju raznolikosti vrsta. Ostaje nam da vidimo šta će se kasnije dešavati sa nemačkom poljoprivrednom, koliko površine obradivog zemljišta će se tretirati isključivo ekološkim sredstvima i u kojoj meri će se očuvati biodiverzitet.
Ništa bez gradova. U prethodnom delu ovog teksta pokušali smo da objasnimo šta je urbano pčelarstvo, koliko je pčela nezamenjiva u oprašivanju biljaka i proizvodnji hrane, kako je i koliko ugrožena i naveli smo neke globalne inicijative i akcije koje idu u prilog očuvanja biodiverziteta naše planete i pčela. Međutim, trenutak je da naglasimo da koliko god sve ovo bio globalan problem, urbano pčelarstvo zahteva lokalnu akciju. Urbanom pčelarstvu je potreban grad. Drugim rečima, globalan problem nestajanja pčela kroz oživljavanje urbanog pčelarstva postaje lokalni izazov, a njegov turistički i zdravstveni aspekat dolazi u prvi plan. Predstavimo i neke gradove gde su košnice sa pčelama pri znamenitostima grada postale znamenitost per se.
Pariz, za razliku od Njujorka gde je čak postojala zabrana držanja košnica sa pčelama, može da se pohavali dugom istorijom urbanog pčelarstva koja seže u 1856. kada su prve košnice postavljene u Luksemburšku baštu i osnovana prva pčelarska škola. Broj košnica vremenom opada da bi u poslednjih 20-ak godina urbano pčelarstvo u Parizu doživelo svoj procvat. Blagostanju „pariskih urbanih“ pčela doprinosi blaga, umereno kontinentalna klima, obilje zelenila, posebno drveća sofore, podrška nacionalne pčelarske organizacije, jasna i konkretna pravila za one koji drže košnice i zvanična zabrana upotrebe pesticida u gradu. Notr Dam katedrala, Muzej Orse, Kovnica novca, Velika palata, Pariska opera i brojne druge poznate zgrade Pariza mogu se pohvaliti svojim „rûches“ i pčelama koje su čak do tri puta produktivnije nego one u ruralnim sredinama i medom koji se prodaje po ceni od 15 evra.
Ljubljanski urbani pčelari odavno imaju izuzetno mesto u zaštiti životne sredine svoga grada, podršku raznih institucija (od Univerzitetske botaničke bašte do Fakulteta arhitekture) u realizaciji obrazovnih programa, a svojim projektom BeePathNet značajno su doprineli tome da Ljubljana ponese titulu Evropske zelene prestonice 2016. godine. Oslo je, još jedan grad, koji je uspeo da pažljivim planiranjem održivog razvoja, što je podrazumevalo i izuzetnu brigu o pčelama, postane Evropska zelena prestonica 2019.
Naravno, lista gradova koji su upisali i upisuju u svoju kartu razvoja urbano pčelarstvo je dugačka. Ovde ćemo samo spomenuti da je još 90tih godina 20. veka pravi „buzz on urban beekeeping“ počeo u Londonu. Danas se košnice nalaze na krovu Bekingemske palate, Prirodnjačkog muzeja, Galerije moderne umetnosti i brojnim drugim mestima, dok su londonska pčelarska udruženja na raspolaganju i građanima i pčelarima 24/7. Postavljaju košnice, skidaju rojeve, organizuju tribine za građane gde se može ponešto saznati o, na primer, imunologiji pčelinjeg otrova i, iznad svega, vode računa o obrazovanju budućih generacija i pčelara početnika o važnosti pčela.
Beograd je grad na dve reke, Savi i Dunavu, sa preko 40 uređenih parkova i velikim brojem medonosnih biljaka, autohtonih i introduciranih biljnih vrsta. Pčelarski znalci rado ističu važnost lipe u razvoju i ishrani pčele, a lipov med je mnogima omiljen. U Beogradu cvetaju tri vrste lipe: sitnolisna, krupnolisna i srebrnolisna i to čak preko dva meseca. Tu su dalje prisutne sofora, katalpa, evodija, kelreuterija i druge izuzetno mednosne vrste.
Beograd ima Beogradsko udruženje pčelara koje svojim Servisom urbane pčele stoji na raspolaganju svima koji žele da odgovorno drže košnice sa pčelama. Takođe, i ove godine Beogradsko udruženje pčelara izlazi u susret potrebama zajednice i organizuje Kurs urbanog pčelarstva za početnike.
Javite nam se da zajedno unapredimo urbano pčelarstvo u Beogradu!
BRAĆA IMAJU MILION PČELA NA DORĆOLU: Prave BEOGRADSKI MED i kažu da su “urbane” bolje od seoskih!
Možda vam sve ovo zvuči paradoksalno, ali odgovor je vrlo jednostavan – “urbane” pčele nisu izložene otrovnim dejstvima pesticida i insekticida koji se koriste u poljoprivredi, a biljke koje tretiraju tako, u većini slučajeva, sadrže visoke količine pesticida koje pčelama štete.

Dom za milion insekata koji prave med nalazi se, verovali ili ne, u strogom centru Beograda – na Dorćolu. Ispod lavirinta ulica gradskog jezgra i galame iz kafića, smešteno je “utočište” za čak milion pčela.
Pored čuvenog dimnjaka toplane na Dorćolu i starih silosa bivšeg Žitomlina, ušuškano je 30 košnica.
“Ideja je da Beograd stavimo na mapu gradova koji brinu o ekosistemu i pčelama poput brojnih svetskih metropola (Pariz, Njujork, Beč…) u kojima se poslednjih godina veoma ubrzano razvija pojam urbanog pčelarstva. Osim toga, u gradu su pčele zaštićenije nego u ruralnim sredinama, nema pesticida koji su najveći neprijatelji pčela. Takođe, Beograd je pun medonosnih biljaka pa se očekuje i veći prinos meda nego na drugim lokacijama”, rekli su za MONDO.

Dok nam pčele nervozno zuje oko glave jer smo im upali na teritoriju, zaleću se i “kuckaju” nas po glavi preko zaštitnog odela, David i Dario nam govore o prednostima ove lokacije.
“Ovde u Luci Beograd blizu su reke Dunav i Sava, tu su lipa, bagrem, i brojno cveće i medonosne biljke koje pčelama pružaju izobilje hrane. Prema istraživanjima Poljoprivrednog fakulteta u Zemunu, na teritoriji Beograda, pčele daju med koji je po svim standardima dobar za ljudsku upotrebu”, kažu.
Dok pčele odlaze u obilazak košnica, ukazuju nam na sledeći problem:
“Poražavajući primer je taj što statistike pokazuju da svake godine, zbog neodgovornog ponašanja čoveka, u Srbiji nestane oko 25 odsto pčelinjeg fonda.”
Upravo je ovaj podatak bio jedan od motiva zbog kojeg su braća došla na ovu ideju na samom početku
“Poteškoća smo naravno imali, akciju smo pokrenuli neposredno nakon vanrednog stanja i odziv firmi nije bio onakav kako smo očekivali. Niko nije bio zainteresovan da se uključi u akciju jer su svi imali problema u poslovanju, ali smo i pored toga uspeli da postavimo 30, a plan je da na kraju bude 40 košnica na području bivšeg Žitomlina i tako nađemo dom za više od milion pčela u samom centru grada.”
David i Dario imaju u planu da u narednom periodu sade medonosno bilje, a pokušaće da se uključe u lečenje bolesnih ljudi uz pomoć urbanih pčela i njihovih proizvoda.
Akciju su sproveli u saradnji sa Beogradskim udruženjem pčelara, a ovakve, ili slične stvari, kažu, trudiće se da pokrenu svake godine, kako bi uspeli da nešto konkretno urade po pitanju nestanka pčela u Srbiji.
Stručnjaci su više puta ove godine upozoravali da Srbiji preti nestašica meda. Godišnje se u našoj zemlji proizvede od 6.000 do 12.000 tona ovog proizvoda.
Međutim, ova godina bi mogla da bude neverovatno loša za domaće pčelarstvo.
Zbog toga će najverovatnije doći do novog poskupljenja cena na domaćem tržištu, ali i porasta uvoza.